plus minus gleich

toggle
toggle

IZVJEŠĆE - HRVATSKA PROLJETNA PEDIJATRIJSKA ŠKOLA

E-mail Ispis PDF

XXXIII. SEMINAR
18. do 22. travnja 2016. održan je 33 seminar Hrvatske pedijatrijske škole. Na seminaru su iz naše Ustanove sudjelovali dr. Andrea Lidmila Obralić, dr. Martina Rastovac, Alen Sadikovića, med. techn. i Snježana Galić-Lukšić, bacc.med.techn. Hrvatska pedijatrijska škola je namjenjena pedijatrima, liječnicima školske medicine, liječnicima opće medicine i obiteljske medicine koji se bavezbrinjavanjem djece te medicinskim sestrama koje sudjeluju kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu. Seminar se temeljio na važnosti prevencije. Nakon uvodnih i pozdravnih riječi voditelja seminara Vjekoslava Križelja, prekrasnim riječima nas je kroz svijet genetike proveo prof.dr.sc. Dragan Primrac iz kojeg smo izvukli zaključak: Nedvojbeno je da će načela personalizirane medicine odrediti smjernice razvoja dijagnostičkih i terapeutskih postupaka. Kao i stanična terapija, liječenje matičnim stanicama, stanično reprogramiranje, tkivni inžinjering ili genska terapija postat će metode izbora u liječenju niza bolesti koje smo do sada više ili manje bezuspješno liječili standardnim metodama i postupcima.

Iz teme „Pravilno uzimanje krvi za novorođenački probir“ usvajamo kako je važan dio u radu medicinske sestre u rodilištu, patronaži, pedijatrijskoj ambulanti i odjelima. Važno je da se pravovremeno u periodu od 3-5 dana starosti djeteta i na pravi način (utopliti mjesto uboda, dezinficirati mjesto uboda te pustiti da se dezinfekcijsko sredstvo osuši, ubod isvršiti na dorzolateralnom mjestu ili iz prstića ruke osim petice) nakapa krv na standardizirani filter papirić ( krv mora proći na drugu stranu filterpapirića bez okretanja i mora biti ispunjen cijeli krug), ispravno posuši (sobna temperatura barem 4 sata dalje od izvora sunca i topline) i pravovremeno pošalje (svaki dan redovitom poštom) u laboratorij za novorođenački skrining.Svaka pogreška dovodi do ponavljanja te može biti uzrok prekasno postavljenoj dijagnozi i prekasno započetom liječenju. U sveobuhvatnom zbrinjavnju pacijenata s kromosomopatijom neophodna je multidisciplinarna suradnja sa ostalim strukama, individualni pristup u procesu zdravstvene njege, kontinuirana edukacija medicinskih sestara, uključivanje roditelja u njegu i specijalnu prehranu, dijagnostičke postupke i liječenje te nastavak skrbi i po otpustu iz bolnice.

Pretstavljena su nam iskustva Klinike za dječije bolesti Zagreb – dijete s mukopolisaharidozom. Zdravstvena njega bit će uspješna ako medicinska sestra upravlja znanjem o bolesti, razumjevanjem i prosudbom koje su od izuzetne važnosti zbog uočavanja razvoja komplikacija bolesti kod pacijenata koji boluju od lizosomskih bolesti.Problem vezan uz SŽS koji se može razviti je hidrocefalus koji je obično  sporo progresivan.Stoga je bitno češće mjerenje opsega glave bolesnika dojenačke i mlađe djece. Sindrom karpalnog tunela, koji se razvija kao posljedica pritiska na živac medijanus, obično ne pokazuje simptome dok se ne razviju teške promjene, ali pravodobnom kiruškom dekompresijom živca može se u potpunosti sačuvati funkcija šake.Problemi vezani uz koštani sustav vežu se uz deformitet kostiju i kontrakture zglobova koji su prisutni kod velikog broja pacijenata.Od konzervativnih mjera primjenjuje se nošenje ortoza, steznika i fiksatora kralježnice ali treba znati da dugotrajna imobilizacija dovodi do atrofije paravertebralne muskulature stoga nošenjem ortopedskih pomagala u samo jednom djelu dana može se izbjeći navedeni problemi.Važno je podučiti djecu i roditelje da djeca provode vježbe razgibavanja kod kuće kako bi se što bolje održala funkcija zglobova.Utjecaj fizikalne terapije na kakvoću života bolesnika s mukopolisaharidozom vrlo je značajan. Javljaju se problemi i s apneom i kardiovaskularnim sustavom. Sve mukopolisaharidoze su karakterizirane kroničnima, progresivnim tijekom i multisistemskom zahvaćenošću. Stoga sva palijativna skrb treba biti usmjerena na održavanje udobnosti pacijenta, ublažavanje patnje i boli te poboljšanje kvalitete života bolesnika i njegove obitelji.

Sindrom Edwards, poznat kao trisomija na 18 kromosomu rijedak je kromosomski poremećaj. Zdravstveno zbrinjavanje takve djece predstavlja poseban izazov za cijeli zdravstveni tim. Specifičnog lijeka za djecu s Edwards sindromom nema, mogu se samo liječiti pridružene bolesti, te pružiti primjerena zdravstvena njega. Glavna je uloga sestre ciljano i savjesno promatranje stanja bolesnog djeteta, pravodobno prepoznavanje komplikacija i pogoršanja stanja, provođenje primjerenih sestrinskih intervencija i postupaka koje propiše liječnik. Proces zdravstvene njege omogućuje individualni pristup i odabir bolesniku najprikladnijih intervencija. Uloga medicinske sestre u liječenju je višestruka, a podrazumijeva cijelovito pružanje fizičke, psihološke i edukacijske pomoći oboljelom djetetu i roditeljima.
Od tema koje su vrlo aktualne danas su  Sintetske droge-nove psihoaktivne supstance u rukama djece. Tijekom ovog predavanja šokantna je spoznaja da je krivac za sve veću rasprostranjenost droga u rukama adolescentima nov način života, trendovi, pozitivni stavovi prema drogama, povodljivost, osjećaj inferiornosti i nedostatak samopoštovanja, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi te laka dostupnost ( jeftina, on-line kupnja ili u smart/head shopovima, kioscima), te atraktivno pakovanje. Prodaju se kao soli za kupanje, osvježivači zraka što ih osobito čini primamljivim za pedijatrijsku populaciju. Mjere prevencije su nedostatne u našem društvu. Trebalo bi provoditi aktivne i pasivne metode. Rad na preventivnim programima dužnost je svih nas koji se nalazimo u krugu pomoći takvoj djeci, a trebao bi imati za zadatak bolju osvještenost adolescenata, obitelji te samim time i smanjenje prijema ovakvih bolesnika u stanju akutne intoksiciranosti u dječje klinike. Prisustvovali smo radionici s temom Preventivne mjere u programu zdravstvene zaštite djece gdje smo razmjenili iskustva i razmišljanja s kolegicama iz regije. Sudjelovanje na seminaru bilo je poučno, puno novih stručnih spoznaja uz pozitivnu suradnju i stvaranje novih poznanstva.Uloga medicinske sestre kao dijela multidiscipliplinarnog tima koja prati bolesnika kroz 24 sata dnevno je zahtjevna, odgovorna i nosi najveći dio rehabilitacije kako pacijenta tako i njegove obitelji.

Izvještaj pripremila:  Snježana Galić – Lukšić,bacc.med.techn