plus minus gleich

toggle
toggle

KAME - Sisak u Domovinskom ratu

E-mail Ispis PDF

Slavko Štimac
SAŽETAK

Tijekom rata, u kirurško-anesteziološkim mobilnim ekipama (KAME) koje su bile angažirane za sanitetsku potporu jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova bilo je angažirano 85 anesteziologa i 73 anesteziološka tehničara. U ovom radu se kronološki opisuju kretanja KAME-Sisak od 1993. do 1997. godine, te neka važnija zapažanja s aspekta anesteziologa-reanimatora. Autor je kao anesteziolog u sklopu KAME obavio trogodišnju analizu pregleda i intervencija na području Velebita (Dušice). S obzirom na prirodu ratišta, učestalost ozljeda vatrenim oružjem i eksplozivnim napravama bila je očekivano mala (1%). Naglašena je važnost preventivnih mjera kao što su nadzor nad vodom, hranom te sanitacijom smeća.

KAME su na Velebitu preživljavale sve čudi surove planine. Među 85 anesteziologa koji su povremeno boravili na Velebitu bilo je 36 žena, te su i one uspješno obavljale dužnost u surovim uvjetima velebitske vrleti.

AKCIJA POSKOK 2 - LUKOVO ŠUGARJE

Tijekom Domovinskog rata u sklopu postrojbi specijalnih jedinica, a pri županijskim bolnicama formirane su najčešće po dvije kirurško-anesteziološke mobilne ekipe (KAME). tako su KAME formirane u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Puli, Sisku, Bjelovaru, Varaždinu, Koprivnici. Tijekom 1993., 1994. i 1995. godine KAME sudjeluju u pripremnim akcijama za nadolazeću OLUJU (Velebit), a kasnije i u mnogim drugim akcijama (BLJESAK, NAUK, KRUG).

U akciji na Velebitu (POSKOK-2) baza sanitetskim ekipama bila je u Lukovom Šugarju (LŠ) odakle su pojedine ekipe upućivane na određene sektore u području južnog Velebita. KAME su boravile na Velebitu po dva do tri tjedna, a smjena se obavljala helikopterom, terenskim vozilom, a ponekad za nevremena i pješice. Potkraj 1992. godine odnosno na početku 1993. na Velebitu je formirano nekoliko baza i/ili tabora (Kneževici, Ivine Vodice, Štirovac, Dušica, Bukva) gdje su bile smještene KAME i specijalne jedinice. Specijalne jedinice odatle su upućivane na stražarska mjesta (punktovi) koja su bila na rubu kontinentalnog dijela Velebita i ličke visoravni. Udaljenost stražarskih mjesta do tabora bila je od dvadeset minuta do dva sata hoda.

U akciji POSKOK-2 KAME iz Siska (Igla I, Igla II) sudjelovale su trinaest puta, a od toga Igle II sedam puta s malim izmjenama u sastavu ekipe. Osnovne karakteristike akcije POSKOK-2 bile su relativno mirno ratište, surova i nepredvidiva klima, nedostatak vode te otežana logistika. Igle I boravile su prvi put u LŠ, drugi put na Bukvi, te ostalih pet puta na Dušici. U daljnjem tekstu biti će iznesena neka važnija zapažanja sa zdravstvenog zapažanja iz područja sektora Bukve, a osobito Dušice. na kraju će biti izneseni ukupni pregledi / intervencije, te njihova učestalost na Dušici u razdoblju od tri godine.

Članovi KAME (kirurg, anesteziolog, instrumentarka, anesteziološki tehničar) s njihovom sanitetskom opremom upućivao je iz LŠ na Velebit koordinator koji je povremeno i obilazio svoje ekipe na terenu, a od vremena na vrijeme analizirao je broj i frekvenciju oboljenja/intervencija po pojedinim regijama. Koordinator je bio najčešće kirurg. budući da je helikopter dovozio i odvozio ekipe bez zastoja, nije bila moguća nikakva primopredaja sektora, tako da se komuniciralo uglavnom preko knjige-protokola intervencija gdje su se bilježile i druge primjedbe i zapažanja. Odmah po dolasku svaka ekipa napravila je inventar priručne apoteke, te je nadopunila iz svojih zaliha. U ljetnim se mjesecima serum (antiviperini) ukopavao u zemlju. Autor je prvih dana običavao obilaziti naselje-tabor u cilju higijensko-epidemiološkog izviđanja (HEI).

BORAVAK LŠ (OD 30.1. DO 5.2.1993.)

Igle I boravile su prvi put u LŠ. Budući da nismo bili adekvatno opremljeni za velebitske vrleti, ekipa dežura, čisti i održava ambulantu, stacionar i operacijsku dvoranu. U bazi u LŠ pri sletištu helikoptera bila je ambulanta, operacijska dvorana te mali stacionar. Centralna apoteka i derivati krvi bili su na raspolaganju cijelo vrijeme. Uz samu obalu, u tunelu ispod Velebita, bila je također poljska bolnica u sklopu HV. Liječnik, tehničar, niti bolnica nisu bili u funkciji na toj lokaciji.

II BORAVAK - BUKVA (OD 13.3. DO 1.4.1993.)

Na maloj uzdužnoj zaravni smjestio se tabor od devet koliba - stanova od suhozida, većim dijelom adaptiranim pastirskih koliba, a manjim dijelom građenim samo od drva. Naselje se protezalo u smjeru sjeverozapad - jugoistok, a na njihovim suprotnim stranama bile su uzletište helikoptera te manji bunar (MB) sa oko 2 m vode, a na sredini tabora veći bunar (VB) sa oko 10 m3. Veći se bunar za sušnih dana punio vodom dopremljenom helikopterom. Bunari su služili taboru kao higijenska voda, a voda za piće transportirala se u plastičnim bocama tijekom sve tri godine. Dopremljena hrana uskladištena je u baraci koja se kao i na Dušici pokazala neprikladnom zbog velikih oscilacija u temperaturi tijekom godine, tako da je mnogo hrane propadalo zbog kvarenja. Ona se na punktove svakodnevno donosila na konjima (Opaljenik, Golić), osim za vrijeme velikih snježnih vijavica kada su se ostaci hrane tražili i pod snijegom.

HE STANJE U TABORU

stanje u taboru

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U naselju se spavalo u kolibama u vrećama za spavanje, najčešće na daskama ili na zemlji, a na punktovima u znatno težim prilikama, naročito tijekom zimskih mjeseci. Na Goliću je sklonište bilo u špilji. U naselju su bila tri zahoda - drvene kućice čija se lokacija s vremena na vrijeme mijenjala zbog prepunjenosti jama u zemlji. Na Bukvi su osim surove klime velik problem bili smeće, te glodavci koji su se s vremenom razmnožili uslijed obilja hrane u smeću. Povremeno su dolazile sanitarne ekipe iz Zagreba i ostavljale otrov u suhozid, ali ta je mjera bila posve neučinkovita. Zbog gore navedenog KAME su tijekom boravka svakodnevno inzistirale na sanaciji otpadnih tvari i smeća zatrpavanjem ili spaljivanjem. Također smo provodili nadzor nad zahodima, a povremeno smo dezinficirali i vodu u bunarima. Tijekom prvog boravka ogradili smo mali bunar žičanom ogradom jer su se blizu njega napajali konji. Dana 23.3. obišao sam s konjovodcima Opaljenik i Golić. Od zdravstvenih problema dominirale su promrzline, umor i tvrda stolica. Svaka smjena imala je oko dvadesetak manjih intervencija. Tabor je granatiran (okolna brda) u nekoliko navrata. Prema usmenom priopćenju, na Bukvi su zabilježene dvije smrti: jedna od eksplozivne ozljede, a druga od pada konjovodca u špilju na putu za Golić.

BORAVAK - DUŠICE (OD 20.6. DO 3.7.1993.)

U početku je tabor na Dušici bio na manjem uzvišenju jugoistočno od svetog brda, na nadmorskoj visini od oko 1500 m. U naselju je bilo sedam koliba, također i dijelom adaptiranih pastirskih stanova. Baraka za spremanje hrane je bila odvojena. Pri samom dnu, u podnožju Svetog brda, bila je u početku zajednička koliba za KAME i zapovjedništvo. Na padini brda, uza samo naselje, bio je manji izvor vode kraj kolibe saniteta i taj je često znao presušiti. Naknadno je do donjeg izvora dopremljen rezervoar koji se punio vodom za obilnih kiša. Problem vode za piće rješavan je kao i na Bukvi (skica 2). U taboru nije bilo zajedničke kuhinje, u prvom redu zbog nedostatka vode. Jelo se pripremalo po pojedinim kolibama od svježeg i/ili konzerviranog mesa ili povrća. Voća i skova bilo je u izobilju. Zahodi-kućice često su se morali premještati zbog malog kapaciteta zemljanih jama. Smeće se svakodnevno palilo i zakopavalo.

Tabor je u početku opskrbljivao osam punktova, koji su također bili na liticama kopnenog dijela Velebita. Bliži punktovi (Z-1 do Z-4). Bili su na udaljenosti od 30 minuta, a dalji (Z-5 do Z-8) na udaljenosti 40 minuta hoda (skica 3).

Već tijekom prvog boravka donji izvor ogradili smo ogradom, obiđeni su punktovi Z-1 to Z-8, te dnevno učinjene sve HE mjere kao i na Bukvi. Dana 22.6. u 13 sati upućen je hitan poziv u tabor zbog prostrijela glave. Na licu mjesta izvršena je intubacija i reanimacija. Bolesnik je umro nakon 30 minuta od teške ozljede moždanog tkiva.

IV BORAVAK - DUŠICE (OD 29.10. DO 14.11.1993.)

Tijekom ovog boravka šuma planinske bukve znatno je reducirana zbog sječe za ogrjevno drvo. HE stanje je lošije. Zahodu su pretrpani, smeće se gomila. Noći je mraz, voda se ledi, a od 12./13. 11. pada snijeg. Najteži smještaj je u pastirskim stanovima (3.4.). Dana 30.11. upućen je poziv na poziciju Z-5 zbog eksplozivne ozljede stopala (stao na "paštetu"). Noću na teren izlaze anesteziolog i tehničar, reanimira se u transport, obrada rane vrši se u ambulanti (kirurg), a sutradan evakuacija u LŠ.
# 1.11.: Svi sveti: dovozi se drvena građa za kolibu saniteta.
# 2.11.: obilazak Z-1 do Z-4: dečki su slabo opremljeni prvim zavojem.
# 8.-9.11.: registrirano je pet blažih enterokolitisa bez temperature.

9.11.: izvršio HE izviđanje, te ustanovio da su svi oboljeli iz SJPU Bjelovar i da su u nedostatku flaširane vode svi pili vodu s gornjeg izvora. Izvor je neposredno uz put kojim prolaze i oko kojeg pasu konji. Zbog prenatrpanosti zahodskih jama nužda se vrši i oko naselja. O svim tim problemima kao i o potrebi kaptiranja gornjeg izvora pisao sam u ranijem izvještaju. Nakon toga slijedi zabrana korištenja izvora za piće, te uzimanje uzoraka vode za bakteriološku analizu (veza Štimac-Šalomon).

Dana 9.11. posjeti sam punktove na Z-6 (Blizanci 1-2-3), te sam nakon obilaska sugerirao da se na sve udaljene pozicije dostave sanitetske torbe s odgovarajućom opremom, udluge za imobilizaciju, nosila i toplomjer (Z-5 do Z-8).
BORAVAK - DUŠICE (OD 12.3. DO 28.3.1994.)

U trećem mjesecu 1994. HE stanje u taboru ne zadovoljava: smeće se gomila, nužda se vrši po brijegu u okolici tabora, a zabrana korištenja vode za piće s izvora još traje. Izvor nije kaptiran. Dana 16.3. ponovno prilažem kopiju preporuka HE mjera koje su već ranije bile aktualne, te prijedlog o sanitetskoj opremi udaljenih punktova (Turkalj). Od 16. do 18.3. obišao sam sve punktove uključujući Vršine i Veliki Golić. Dana 16.3. u kolibi PU Šibenik: jednog pripadnika specijalnih jedinica upućujemo u LŠ radi opekotina. 19.2. hitan poziv u brdo u tabor zbog prostrijela glave: unatoč intubaciji i reanimaciji pacijent umire nakon dvadeset minuta. Iste noći po kiši i magli evakuiran je na nosilima preko Libnja na Bukvu. 28.3. odlazimo kući nezadovoljni HE stanjem u tabore te lošim komunikacijama s LŠ.
BORAVAK - DUŠICE (OD 24.10. DO 8.11.1994.)

U ovom boravku, stare Dušice na brdu više nema zbog pomicanja crte razgraničenja. U donjem dijelu uza zapovjedništvo i sanitet podignute su još dvije kolibe za potrebe postrojbe, a formirani su i neki novi punktovi i kolibe izvan tabora (skica 4.). 25. i 26. 10. obilazak L-2 radi bolesnika, a 29.10. hitni poziv na istu poziciju zbog udara groma. Po kiši i magli, s teškim sanitetskim koferom, gubimo orijentaciju na padinama Debelog brda, vrtimo se u krug i na kraju dolazimo do unesrećenog koji je u znatno boljem stanju od nas. Vraćamo se s još jednim iskustvom na L-3. obilazak punktova od V-3 do V-5, a 31.10. od L-4 do L-5. Pješačimo oko dva sata. HE stanje je odlično. Ostavljamo im lijekove i zavojni materijal. Poslije Svih Svetih nedostaje vode na donjem izvoru, te se penjemo na staru Dušicu po vodu (higijensku vodu). Nemamo sreće s vremenom i helikopterom, te 8.11. silazimo pješice na Libinje, a odatle terenskim vozilom preko napuštene bukve u LŠ.
BORAVAK - DUŠICE (OD 22.5. DO 5.6.1995.)

Pri dolasku u LŠ sami se odlučujemo za "našu" Dušicu, te terenskim vozilom ("Range Rover Defender") dolazimo na Libinje, a odatle pješice preko Debelog brda. Na usponu olakšanje nam čine bezbrojna polja rascvalih sunovrata. Oko kolibe bukva stidljivo lista, a sve to nas pozdravlja snježnom kapom. 23.5. palimo smeće, a 25.5. obilazimo punktove L-1, L-1a, L-2 te Veliki Golić. Konačno na tim pozicijama primjećujemo sanitetske torbe (SnK-1, komisija Dr. Stanišić). Primjećujemo da su se na gotovo svim pozicijama razmnožili glodavci. Noću nam jedu hranu pa je vješamo špagom za strop kolibe, a miševe pokušavamo istrijebiti ljepljivim trakama i ljepilom. Ponovno nam padaju na um kontejneri i hladnjak. I u ovom mjesecu manjka nam voda za pranje, pa se penjemo na "staru dušicu" na gornji izvor. U ovom boravku nedostaju nam neki vitalni lijekovi, dokumentacija se slabije vodi, no "Oluja" je na pomolu.

KOMENTAR I ZAKLJUČCI O AKCIJI POSKOK-2

Autor je kao anesteziolog u sklopu KAME boravio pet puta na Dušici, te je kroz cijelo vrijeme, služeći se ambulantnim protokolom, napravio analizu izvršenih pregleda i intervencija, te pratio njihovu pojavnost i učestalost. Dakle, napravljena je analiza intervencija u tri razdoblja: nakon sto dana, nakon godinu dana, te nakon tri godine. Kroz sva tri razdoblja broj ozljeda vatrenim oružjem i eksplozivnim napravama, s obzirom na prirodu ratišta, bio je očekivano malen (1,0 %; 1,1%; 0,8%). Sve ostale intervencije mogle su se riješiti na nivou liječnika opće medicine. Stoga smo shvatili da na postojećim lokacijama na Velebitu treba staviti težište na preventivne mjere kao što su nadzor nad vodom, hranom, zahodom, te sanitacija smeća koje je bilo veliko leglo glodavaca. Obilaskom terena KAME su uočavale pojedine probleme, kalile se i istodobno ulijevale osjećaj sigurnosti i povjerenje postrojbama specijalnih jedinica. Gotovo u svakom timu KAME bile su žene (anesteziolozi, instrumentarke). I one su jednako uspješno obavljale svoju dužnost u surovim uvjetima velebitskih vrleti. Zahvaljujući takvom radu na Velebitu nije bilo epidemija i/ili zaraznih bolesti. Od 1993. godine do 5.6.1995. godine autor je na 933 intervencija i pregleda zabilježio samo 38 ili 3,8% enterokolitisa. Dakako, najviše intervencija bilo je zbog upale grla i respiratornog infekta (prehlade do 30%), zatim slijede lakše fizičko-kemijske ozljede kao što su nagnječenja, opekline, smrzotine, uganuća (8166 ili 16,6%). Na relativno visokom mjestu su problemi s nesaniranim zubima: 810, 1%, te razne želučane i crijevne smetnje (9%). Kožne manifestacije, najčešće gljivične bolesti stopala čine 4,4%. Na Dušici je zabilježeno šest udara groma, a od toga je jedan bio sa smrtnim ishodom. Razlog udara su bile žice poljskih telefona, odnosno telefoniranje za vrijeme grmljavine. Od ozljeda vatrenim oružjem (iz nehata) evidentirana su dva smrtna slučaja. Tako su na Dušici od 933 intervencije zabilježene tri smrti ili samo 0,3%. Prema medicinskoj dokumentaciji na sektoru Dušice nije bilo zmijskog ugriza, iako je poskok znao zalaziti u baraku. U zaključku možemo reći da je na Velebitu kroz tri godine sazrijevalo jedinstvo specijalnih postrojbi, KAMA i logistike u srazu sa surovim, ali i lijepim uvjetima velebitske ljepotice.

KAME su na Velebitu od 1993. do 1995. godine preživljavale sve čudi surove i istovremeno lijepe planine (kiša, snijeg, hladnoća, tvrdi ležaj). One su bile drvodjelci, kuhari, ekolozi, epidemiolozi, dermatolozi, intenzivisti, a najčešće liječnici opće medicine.

IZBJEGLIČKI KAMP - KUPLJENSKO (OD 13.1. DO 27.11.1995.)

Kontrolu nad izbjegličkim kampom preuzima specijalna jedinica 17.10.1995. godine. Kamp je bio na prometnici od Vojnića do Velike Kladuše u duljini od 5 km. U njemu je u početku bilo oko 20.000 izbjeglica, od kojih oko 4000 djece mlađe od 15 godina, te oko 80 trudnica. Kamp je imao organiziranu vlastitu sanitetsku službu, 4 ambulante i poljsku bolnicu smještenu u šatorima i kontejnerima. KAME su bile smještene na ulazu u kamp u napuštenim obiteljskim objektima. Zadaća KAME bila je zbrinjavanje specijalnih postrojbi koje su vršile kontrolu nad kampom , iako su po potrebi intervenirale i za potrebe izbjegličkog kampa. Po dolasku nabavili smo krevete za svoju ekipu u Vojniću, nadopunili priručnu apoteku, napravili police za lijekove, te stol za pregled bolesnika. Za boravka smo imali 83 intervencije, od toga 24 slučaja gripe, tri ozljede vatrenim oružjem, tešku ozljedu glave te prijevremeni porod s pratnjom u Karlovac. Tijekom boravka procijepili smo 175 specijalaca iz PU vukovarsko-srijemske. Očito se s procjepljivanjem zakasnilo jer se gripa pojavila i kod pripadnika PU Županje, Bjelovara i Zagreba.

AKCIJA KRUG-DUBROVNIK (5.3. DO 20.3.1997.)

Smještaj ambulante s priručnom apotekom u napuštenoj vikendici u Moluntu na samoj obali. Specijalne jedinice postrojbe nadgledaju područje od prevlake u smjeru Gruda te iznad Konavoskog polja. Na tom području KAME imaju izvrstan smještaj te prvi puta jedu tople, kuhane obroke. Prije nas na tom je terenu bilo 8 ekipa. slabo se vodi evidencija o intervencijama. 18. 3. obilazak Dunave, Grude, Dubravke. U Dunavama nedostatak vode za piće, zahod vrlo blizu bunara. Zabilježeno nekoliko blažih enterokolitisa na toj poziciji. Ekipa je imala oko trideset intervencija, te dva transporta u bolnici u Dubrovnik. Apoteka nedovoljno opskrbljena.

KAME su nadalje sudjelovale u akciji "Zrinska gora" od 22. do 24.4.1997. godine, kada su pripadnici specijalne policije (1400 specijalaca), te pripadnici temeljne policije (200) pregazili korak po korak 580 četvornih kilometara područja Zrinske gore, Čavić brda i Petrove gore.

KAME su potom povremeno angažirane u razminiranju terena na području svoje Županije (Petrinja, Stankovac, Kostajnica).

 

Posjete bolesnicima

Posjete bolesnicima su ponovo dozvoljene.

(Ponedjeljak - subota
15:oo - 17:oo sati

Nedjelja, praznik i blagdan
13:oo - 15:oo sati)

Liste čekanja

Pritužbe za termine na listama čekanja za dijagnostičke i terapijske procedure možete ostvariti na adresu e-pošte: listecekanja@obs.hr ili na telefon 0800 640 640.

Anketa

Prilikom boravka u bolnici, osim stručnosti osoblja, što vam je najbitnije?